
Za zelenu tranziciju malih i srednjih poduzeća (MSP) u Hrvatskoj proteklih su godina na raspolaganju bila značajna sredstva iz EU fondova, ponajprije u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).
Za potrebe prilagodbe MSP-ova ciljevima zelene i digitalne tranzicije do sada je ukupno uloženo oko 133 milijuna eura. Kroz provedbu 240 ugovorenih projekata, specifično ciljano u prerađivačku industriju, ta su sredstva privukla dodatnih 250 milijuna privatnih ulaganja namijenjenih istoj svrsi. Ako je suditi prema nalazima Izvješća o vrednovanju učinaka uloženih sredstava Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, ona su pripomogla postizanju određenih pomaka u pogledu ciljeva zelene i digitalne tranzicije.
IRMO aktualno
Prema anketi provedenoj među MSP-ima, ti se pomaci očituju u porastu njihovih ukupnih proizvodnih kapaciteta, broja zaposlenih, poboljšanju tehnološke opremljenosti za zelenu tranziciju, povećanju razine energentske učinkovitosti te usvajanju poslovnih praksi primjene kružnog gospodarstva i digitalnih tehnologija.
Navedeni nalazi jedan su od naglasaka iz novog broja publikacije “IRMO aktualno”. Nevenka Čučković, znanstvena savjetnica na Institutu za razvoj i međunarodne odnose, analizirala je, naime, utjecaj novih geopolitičkih okolnosti na procese zelene tranzicije u hrvatskim malim i srednjim poduzećima. Zbog svoje veličine i malog financijskog potencijala MSP-i su ujedno i najranjiviji dio sektora poduzeća koji je izložen tako velikim i brzim promjenama u poslovanju, kaže, ali im se moraju prilagoditi kako bi ostala konkurentna na domaćem i svjetskom tržištu. “Nove okolnosti značajno otežavaju i započete promjene u provođenju politika zelene i digitalne tranzicije u EU, a onda i u Hrvatskoj, a isto tako, utječu na redefiniranje starih i određivanje novih EU gospodarskih prioriteta kojima se primarni fokus pomiče na sigurnosnu politiku i jačanje vojnih kapaciteta”, ističe Čučković. Dodaje kako to može značajno usporiti provođenje politika usmjerenih ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050., čije su ključne poluge industrijske preobrazbe upravo zelena i digitalna tranzicija EU gospodarstva.
Istodobno, usporedba zelenih praksi MSP-a na razini EU-a i u Hrvatskoj upućuje na to da taj segment poduzeća u Hrvatskoj zaostaje u provedbi mjera za učinkovito korištenje resursa, od štednje energije, vode i materijala do smanjenja otpada i recikliranja već iskorištenih materijala ili otpada. U kontekstu novih geoekonomskih i geopolitičkih okolnosti buduća ulaganja u unaprjeđenje mjera “ozelenjivanja” poslovanja, posebice financiranih novcem EU-a, “vjerojatno će biti pod utjecajem aktualne reorganizacije prioriteta financiranja unutar same Unije”, konstatira Čučković.
Podsjeća i na nedavno predstavljeno istraživanje HGK o problemima u provođenju ciljeva zelene tranzicije provedeno među 193 poduzeća, od čega više od dvije trećine MSP-a. Gotovo dva od tri izrazila su zainteresiranost za financijsku pomoć u provođenju ciljeva zelene tranzicije kroz dostupnost instrumenata održivog financiranja u RH jer se sami ne mogu nositi opsežnom preobrazbom.
Što se u prilično izazovnom međunarodnom kontekstu može učiniti da se olakša zelena prilagodba, ali i konkurentan razvoj i održivost MSP-ova u Hrvatskoj? Prema Čučković, da bismo oslobodili taj potencijal treba se i dalje posvetiti uklanjanju dugotrajnih slabosti hrvatskog poslovnog okruženja od kojih je potreba administrativnog rasterećenja jedna od najčešće spominjanih, ali još uvijek nedosegnutih ciljeva.
Kako olakšati prilagodbu
U tom kontekstu je izuzeće od planiranih obveza izvještavanja o održivosti na razini EU-a, pa i u Hrvatskoj dobrodošlo za MSP-ove, kaže. No, ono ne rješava problem pozornog praćenja napretka i učinkovitost u provođenju zelene tranzicije, posebice kada su u pitanja sredstva uložena iz EU fondova u MSP-e. Stoga autorica ističe kako treba razviti nove oblike korisnih indikatora i monitoringa napretka u tom području, npr. uz pomoć umjetne inteligencije, koji bi bili manje poslovno opterećujući za takva poduzeća.
Isto tako, kako bi ta tranzicija bila pravednija za sektor MSP-a, smatra da u praćenju provedbe treba uvažavati i značajne regionalne razlike koje su u Hrvatskoj jako izražene. Konačno, potreban je razvoj “zelenih” vještina kroz prekvalifikacije, dokvalifikacije i dodatna obučavanja radne snage te zapošljavanja adekvatne visokoobrazovane radne snage sposobne za nove tehnološki napredne i inovativne zelene poslove.